tako je sve za posrat se da vam ja to nemrem opisat. skola,ljudi. pa covjece di vam je duh svima?
sretna sam.
uvijek sam sretna jer nemam razloga biti nesretna jer zapravo razlozi koji me tjeraju na to da budem nesretna zapravo nisu razlozi zbog kojih bih to trebala biti...yeah XDDDD
ok ni ja ne svacam sto sam sada htjela rec=)

lalalalalalalalalalalalalalalala u glavi pjesma,necu vam je otkriti.




pa valjda ce meni past neka luda zvijeda sretna i malo me pogodit u glavu da se urazumim,jer ne razmisljam. i glupa sam jer dopustam stvari koje nezelim dopusat. al dosta mi je natezanja i sranja, vise mi se neda. neda mi se vise,stvarno.

zeljela bih zivjeti kvalitetnije. to je sve.

(ovaj post ce razumjet samo oni koji ce razumjet,ostali nek nebudu zbunjeni =)

:*

Zamisli da imas sesir. Onakav kakvog imaju samo madionicari.
Znatizeljna si? Mislis li da iz njega mozes izvuci ono sto ti treba za dalje?
Naravno da mozes. Izvuci bajku koju si prije samo sanjala. Izvuci njega ako zelis. Izvuci najsjajniji dijamant ili najbeskrajniju zvijezdu.. Izvuci osmijeh,on ce ti uvijek pomoci.
Izvuci konja s krilima na kojeg ces pasti ako uopce budes padala te opet poletjeti. Izvuci cvijet kojeg ces kasnije posaditi u zemlju.







Mislis li da mozes voziti zivot samo uzivajuci i samo uzimajuci ali ne i vracajuci istom mjerom?Ne.
Mislis li da se moze dogoditi da volis,a da ne uzimas dovoljno ljubavi? Da.

Ali to ne znaci da bi trebala odustati ili bozesacuvaj ne biti sretna. Vozeci zivot nailazis na rupe. Da bi dosao do zvijezda trebas proci trnje,zar ne?
Zasto onda padas u to ludo razmisljanje o prolaznosti kad nista nije proslo, sve je zapisano u knjizi tvog zivota.




Izvuci tu knjigu iz sesira i prolistaj par stranica,pusti koju suzu,docekaj se na svog konja i poleti.







Tako mora biti ,adri moja, mora!!!!


....jer mi smo mali mađioničari...

Bile smo na kavi i prisjecale se starih dana. Dana kada smo bile manji,ali ne toliko male da ne razumjemo i ne toliko velike da bismo morale razumjeti.
Zeljele smo se vratiti na jedan dan tamo ,cisto zato da osjetimo taj osjecaj, koji smo tada osjecale. Totalno bezbrizne, mislile smo da imamo brige i da nam je tesko, a zapravo smo imale cijeli svijet na dlanu, sunce u narucju i ljubav u srcima,ludost u glavi....

Taj jedan dan tamo bio bi predivan, pun smjeha, neznanja, i jos smjeha. I taj bi dan prosao i vratili bismo se opet ovdje , sada i svatile bismo da je taj jedan dan tamo bio suvisan i da nam uopce nije trebao. A zasto? Zato sto mi taj dan mozemo prozivjeti kada god zelimo, samo trebamo zaklopiti oci i utonuti u sjecanja....

Sve ce se oko nas mjenjati, ali mi cemo ostati,zauvijek. =)

volim :****

And now the times are changin'
Look at everything that's come and gone

Jedna je Igla dospjela do mog srca. Moje je srce bilo sretno i nestasno, pomalo i naivno ali najvise iskreno. Igla je pocela ponekad bockati ali ja sam je ignorirala i nisam ju bas niti osjecala.
No onda je pocela bockati cesce i neprekidno te me smetala, nisam se mogla koncentrirati na druge stvari nego sam cjelo vrijeme razmisljala kako da maknem to bockanje jer me uzasno nerviralo i nisam vise mogla podnjeti to ludo bockanje Igle po mom srcu. No pokusala sam pustiti jer sam jos mogla svjeze vjerovati u iskrenost. Ali onda,onda me je ubola, ubola tako duboko da sam osjetila strasnu bol, krvarilo je jer je rana bila duboka. Tako duboka da sam mislila da necu moci dalje,da sam pala. Mislila sam da je srce prestalo kucati na tren. A kad sam mislila da je gotovo osjetila sam jos jacu bol. Nisam mogla vjerovati da je Igla imala obzira jos jednom ubosti, jos dublje nego prije,jos jace nego prvi put. I tako je Igla ostala zabodena u mom srcu kao da je srce klupko konca za koji zapnes iglu tako da stoji.
Sve sta sam zeljela bilo je da se Igla spoji sa mojim srcem i postane dio tkiva. Zar sa, previse trazila?

I Igla je vadena iz mog srca patnjom,strahom ali i ljubavlju. Neocekivano brzo rana je zarasla i sada stoji jedna krasta da mjestu gdje me je Igla ubola. Samo mali ponovni ubod zancio bi novo krvarenje iz srca. Nadam se da je Igla svatila da nema sta raditi oko mog srca i da ljubav pobjeduje. Neka tako bude zauvijek.

Zivot je ponekad tako isprazan. Ciljevi koje zelimo i pokusavamo ostavariti ponakad su tako daleko . Toliko daleko da se bojimo njihovih ostavrenja i nakon svega bjezimo. Bjezimo sto dalje od njih i uopce se ne trudimo ostati i rjesiti ih.
A ako ipak pokusamo doci do cilja i uspjeti u svojim namjerama, uvijek je tu netko tko ce nas sputavati u odlukama ,zeljama. Iscekivanja se ponekad mogu pokazati suprotnima od onoga sto smo mi predvidjeli. Ljudi na koje naidemo biti ce drukciji nego oni koje smo zamisljali. I onda se jos vise prepadnemo . I nakraju, ponovno odustanemo zbog straha od novoga. Jer znamo, kada mislimo da nam se vise nista lose nemoze dogoditi i da smo iskusili sve lose, onda se pojavi jos losje. To znamo , i sto se onda dogodi? Opet osjetimo potrebu da nestanemo i pojavimo se negdje drugdje. Tamo gdje cemo moci mirno razbistriti glavu i cekati bolje dane. No negdje u nama jos postoji zelja za ostvarenjem cilja koji nestrpljivo ceka i neda nam mira.
Tamo gdje zelimo pobjeci nema mogucnosti ostvariti cilj. Jer,on je tamo gdje su ljudi koji su drugaciji od onoga sto smo zamisljali i zeljeli ,tamo gdje je vecina stvari koje nismo samostalno odabrali, tamo gdje se nalazi nas strah. Ali i tamo gdje je najbolje.Tamo gdje se nalazi netko tko ce nas dici na noge i podupreti nas,tamo gdje su prijateljstvo i ljubav koje, dok smo im blizu, uopce ne vidimo. Ne vidimo ih zato sto vidimo samo strah, nezadovoljstvo. Zato i zelimo pobeci .

Ne mjeri visinu planine dok ne stignes do vrha.Tada ces tek shvatiti koliko je zapravo bila niska.


There’s not a star in heaven
That we can’t reach

If we’re trying .

Living in my own world
Didn't understand
That anything can happen
When you take a chance
I never believed in
What I couldn't see
I never opened my heart
To all the possibilities

they don't always happen when you ask
and it's easy to give into your fears
but when your blinded by your pain
can't see the way,get through the rain
a small but still resilient voice
says hope is very near

evo me...sretne. ono totalno. ono superkul. zaaaakon. hahaha.

kak se sad ljudi neki zivciraju takvim stvarima. hehe. kad su zivcani. onak ljudi se zivciraju zbog nekih klinaca koji se isfuravaju na neke druge samo zato da bi bili u centru pozornisti i da bi bili 'kul'. ma daaaaaaaaaaj.


ja se ne sekiram. zivot je lijep i trebamo ga iskoristiti najbolje sto mozemo,ne trebamo ga trositi na sekiranje. Ili na plakanje i tuzne stvari(to ja sama sebi govorim :).
A sta cu, kad me dirne u srce.Pa to je normalno. i onda mi ljudi dodu: ˝joj daj,kad ces vec jednom prestat bit tuzna¨. a ja ne znam odgovor. Zasto ja malo ne bih bila tuzna , zar ja to nesmjem? E pa da nepostoje tuzni dani,kako bismo onda cjenili one sretne?
To je to. Nema diskusije. Nene. Dosta. Gotovo. NE.

:)


HAHAHAHAHA..ok upišat cu se.ko neki gej. bas mi je preslatki.




Ufff... Lijepo nam je sjetiti se dragih osoba koje smo izgubili. I ja mislim da bi sjecanje na njih trebalo biti sretno. ZAR NISU ONI NAMA PRIJE LJEPILI OSMJEH NA LICE? Mislim da bi to trebali i sada. ALI ZAR NISU TE ISTE OSOBE NAMA PONEKAD KAPALE SUZE U OCI? Mislim da bi sto trebali sada.


a sta mi mozemo? Nis! Osjecaji!


Zato volim sanjati, sanjariti, razmisljati.

I tonem u san, duboki da nadjem sebi mir
bjezim od ruzne stvarnosti




Oke?? Ajd bok. :)
Pusa Pericki. Volim te sreco :**

Ostavi svjetlo na putu kojim želiš poći,
pomozi mi kad snivam, sretan i nasmijan da mogu ti doći
Podigni ruke, u bijeli hram uspravno kreni
i reci tiho svima da ostat ćeš dijete među anđelima.
A ja?
Neka mi Bog otvori oči,
neka mi nebo pojača sluh
da čujem te i vidim
u svakom snu
A ti?
Neka ti Bog podari krila
neka ti nebo podari spas
da pjevaš, pjevaš svima
da zauvijek čuju tvoj glas
Ova te zemlja voli i čuva uspomene na dane kad si bio tu,
a dragi ljudi nose te ko vječnu ranu.
A ona?
Na jastuku leži. U nebo gleda,
sklapa ruke i suze skriva što nisi s njom dok letiš s anđelima



tu je pjesmu napiso toni cetinski za svog najboljeg prijatelja..brtaka Tošu :)
ja sam se rasplakala kada sam procitala pjesmu..fkt je pretuzna i puna osjecaja i ljubavi...

Dora Risteska misli da je njen tragično preminuli brat znao da će umrijeti mlad. Zaključila je to iz niza razgovora koje je vodila s Tošom Proeskim u mjesecima prije njegove pogibije.
- Mislim da je Toše predosjećao svoju smrt. Prije nekoliko mjeseci javila sam mu kako će lijep biti njegov kat u roditeljskoj kući, a on mi je samo rekao 'Raduj se, Cece, jer ćeš se ti useliti tu'. U jednoj je prilici pak došao na ručak u Kruševo, a svi su bili tamo osim tate. Toše ga je nazvao i rekao da dođe brzo jer će ga još malo gledati. Kazao mu je da će ga poslije moći vidjeti samo na slici. Nakon koncerta u Skoplju 5. listopada Toše, mama i ja vraćali smo se za Kruševo. On je bio zamišljen i ja sam ga pokušala oraspoložiti. Govorila sam mu da ga ljudi vole i kako je život divan, a on mi je odgovorio 'Pričate kako je život divan! I jest divan. Samo da potraje još malo' - ispričala je Dora Ristevski u svojoj potresnoj ispovijesti makedonskom Dnevniku.
Toše je poginuo ni dva tjedna nakon tog koncerta u Skoplju.

nemogu vjerovat...:(
i onda jos naletim na ovu sliku...





fkt me to moze slomit...ne cisto i samo zbog tose, nego i zbog ostalih meni dragih koji su sada bebe medu andelima :'(







Tonka



:(((((((((

ajd pusa..bit ce skoro jedan sretni post to vam garantiram:)

Evo skoro je proslo mjesec dana i ja pisem novi post.
Kroz ovo vrjeme moja su se raspolozenja stalno mjenjala. Bila sam tuzna, pa odjednom uzasno sretna, a cim bih se sjetila nekih stvari opet tuzna ,zivcana. U nekim sam se trenucima osjecala jako glupom, a u nekim pametnom =)=). Ugl promjene mog raspolozenja bile su vrlo ceste posljednjih mjesec dana.:/ Nisam sigurna zasto,mozda zbog vremena koje se stlno mjenjalo, neznam...ali najvjerojatnije zbog sjecanja koja su me malo po malo izjedala. i jos me izjedaju. Napisala sam pjesmu. Nije tako dobra ali eto.





Lutnja sjecanjima

Lutam svojim sjecanjima
Zaboravljajuci prolaznost
Koja traje.
I tako,
Trazeci pravi put
Gubim se u iscekivanjima
Koja su prazna,
Brisem sjecanja
Smrtnosti
Koja su me dugo pratila,
Svladavam stotine vojnika tuge
Samo jednim veselim osmjehom
I plovim rjekom ljubavi
Do srece koja je ,
Bez obzira na sve,
Toliko nedostizna..





Eto, tako sam se ja osjecala. Idem sad, pisem opet za mjesec dana i manje...
Pusa. Volim vas ljudi( znaju oni na kog se ovo odnosi):***********

src="http://img88.imageshack.us/img88/9524/tose9zh0.jpg" border="0" alt="Image Hosted by ImageShack.us"/>



voljeli smo ga svi...



opsirnije o toši kad dodem sebi...

SREĆO. R.I.P.




Toše proeski (26) stradao je u teskoj prometnoj nesreci. To je ta recenica koju smo procitali u utorak ujutro(16.10.2007.) i koja nas je sve slomila . Meni je Hana poslala poruku.

Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise

Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane




Njegov je zivot bio potpuno suprotan.
Kad se ova strahota dogodila,svi su se bar jednom zapitali ono pitanje o zivotu,o njegovom trajanju.
I kada kazes "ima vremena", u krivu si. Nema ga. Nema. Tako sam ja govorila -" ima vremena da odem na njegov koncert". Sad vise nema. Ici cu na pocasni koncert. Ali nije fora ako njega nema. Bit ce prisutna njegova dusa...I zracit ce onim necim cime je zracila stisnuta u malom tijelu smrtnoga covjeka.

Uzalud mi krijes lice
znam te oci izdajice
sve si odglumila

Isprljana poljupcima
otrovana dodirima
znam da si lagala

Zasto ti je to trebalo
zar nisi mogla ti priznati

Jos su ti usne umorne
i sve sto kazes znam da nije
jos su ti suve cipele
napolju znam da kisa lije

Jos su ti vreli obrazi
u oku sjaj ne prolazi
jos ti na licu pise cija si
samo moja nisi




On je bio glazbenik, ambasador dobre volje unicef-a,ali ponajvise dobra i plemenita osoba.Neki su ga zvali andelom. Ne samo sto je imao andeoski glas nego i andeosku dusu.
Rocker u dusi...
Nije bio opsjednut novcem ili slavom. Obozavao je pjevati a sto je imao veci koncert to bi osjecao veci adrenalin,kako kaze i zato je radio taj posao. Obnovio je djecju bolnicu u Makedoniji i pomogao mnogoj djeci.Njegova glazbva bila je tipicni popić-rokić :) Preslatke ljubavne pjesmice koje cemo zauvjek pjevisiti, slusati i plesati na njih , svirati ih. Slavit cemo Tošu, i nece nikad pasti u zaborav. U Makedoniji je bio proglasen dan zalosti i Toše je preglasen zasluznim Makedoniskim gradaninom.

Stizu laste, sire krila
i ljube se svi
kao kad si moja bila ti

Nekom drugom bozur cvijeta
na mom srcu si
i jedina i prokleta ti

Poljsko cvijece nek'
me mladog pokrije
nek' mi dusu ljube oblaci
kad me neces ti
kamo srece da
te oci ne vide
ne bih znao da su poljupci
tudji po tebi









Na novom cd-u " Igra bez granica" ima i pjesama koje govore i o zivotu i njegovoj prolaznosti, ne samo tipicnih ljubavnih.Mozda je nesto predosjecao .
ALI ZAStO NAJBOLJI ODLAZE PRVI?!?! ZASTO!?!

Pratim te, sve u korak
svaku stopu poljubim
svaku suzu, svaki uzdah osjetim
tu sam da ti nadu vratim
ako padnes da te uhvatim

Pratim te, i kad ne gledam
po koraku te znam
svaki drhtaj tvoga tijela osjecam
tu sam da ti nadu vratim
ako padnes da te uhvatim




Ja sam na njemu najvise voljela osmjeh.Preslatko. Neopisivo je privlacio dok se smijao.Svi koji su ga ijednom vidjeli ili culi sad su uzasno tuzni.Ja vec plakam 3 dana.Tako je to nepravedno.Skroz! Samo 26 godina. Jos nemogu vjerovati da ga nema, tako me to boli. Od kad sam ga 1. put vijdela, zaljubila sam se u njegov osmjeh. Zatim sam poslusala ce "Pratim te". Preslatko.Mene su te pjesmice tako razveselile. Dobro, sad me i rastuze...




Volim osmijeh tvoj bas dobro ti stoji
jos ti bolje stoje poljupci moji
ma kriv je meni svako
kom smijes se ti, moja ljubavi

Volim osmijeh tvoj i nosi ga uvijek
smij se samo, dusu mi grij' zauvijek
i krivi su mi svi, i krivo mi je sve
kad sam bez tebe


Ako je meni tak lose,kako je onda tek ljudima koji su ga super poznavali, svakodnevno vidali , razgovarali s njim. Koliko god nisam voljela Antoniju Solu,ona mu je bila najbolja prijateljica.Ja mislim da ona sad umire od boli. Bar bih ja da se meni tak nes dogodi. ok nezelim to govorit da se ne ureknem..




Ne znam adresu ni broj
a gdje si ti
ostajem zauvijek tvoj
a gdje si ti

Mala
uspomene izjedaju
spreman na predaju
otkacen, odbacen
zivim od sjecanja




Ugl Toše ce ostati u lijepim sjecanjima bas svima. Ja mislim da nema osobe koja njega nebi voljela( kao osobu, ne njegovu glazbu)

Nije mjesecina to sto sja u noci
to su tvoje oci pune ljubavi
nije mjesecina kriva nego okus vina
i tvoje usne vrele sto me zavele




POČIVAJ U MIRU, SREĆO.







Tose Proeski - Mjesecina (RIP andjele 25.01.1981-16.10.2007)

Hahahahahahahahahaha
-------------------------------------------------------------------------------
O Čivava , o čivava! Danas je najluđi dan, moj je rođendan! Pije se kola sve je super. Moja gospodarica i ja sjedimo pod suncobranom i pjevamo. Zabavljamo se! Gospodarica me vec sedam puta izvela van jedva jedvice. Izašli smo do vrata i ponovno se vratili u dvorište.
12.00. h. ˝Češljanje! ˝- vikao sam iz sveg glasa. Gospodarica je uzela onu tvrdu,oštru četku i počela me četkati. Obožavam to! Na leđima nemam buhe ni one neke ubode od trave ili išta slično, nego imam prekrasno glatko tijelo. Za moj me rođendan gospodarica mjeri,to je najgori dio dana, no nije ona kriva.Od prošle do ove godine narastao sam 2 cm što znaći da sam ove godine mnogo veći.Gospodarica me još jednom pokušava izvesti van, no ja se nedam. Ponovno sjedimo ispod suncobrana i gledamo nebo.Sunčano je i lijepo. Gospodarica me gladi po glavi. Nježno, lagano...još bih mogao o tome govoriti cijelo tisućljeće,ali neću. ˝Uh,a!˝-nemogu se osloboditi iz njezinog zagrljaja. ˝Uspio sam!¨- kliknem veselo. No tad se ispred mene pojavi mačka. Šarena prekrasna mačka. Pojurim za njom kroz ulazna vrata u drugu ulicu. A ono što sam cijeli dan čekao,to je bila ona, ljupka , nježna, slatka, zgodna...ljubav mog života. Pošla je baš kad sam lovio mačku, ono ' žilavo ' i šareno stvorenje. Mrzim svoj rođendan,uvjek propadne zbog onog stvorenja pod imenom mačka! Šmrc,šmrc!

------------------------------------------------------------

ok. Ovo je preslatko . Evo taj tekst je napisala jedna djevocica koja je jednom davno isla u 6.b kuslanove skole. To je bila 1. skolska zadaca u 6. razredu.
Hahaha. Presmjesno, to mora da je masta XDXD.


Haha nasla sam jos svoj dnevnik sa pocetka 8. raz. E strgala sam se. Napisala sam da sam bila na izb. kem i da mi je prfa rekla da ce bit nes od mene, a ja sam se smijala i rekla: ˝kak da ne ?˝
Hahaha. XDXD. A vidi me sad, volim kemiju i poštujem gmaju. Haha.
da.
ajd idem. papa. puz

da da... pocela je skola... sve super. al to sad nije zanimljivo...
hehe.

Nastupali smo na festung festuuu u slavonskom brodu. Bilo je bas preludo. Nismo puno fulali , hehe...
Kazu da smo novi mladi glazbeni talenti. Bile smo bas slatke u haljinicama, ali ne smijemo zaboraviti decke u odjelima. I oni su bili medeni. Sve u svemu smo bili smjesni i fora i ... ma bili smo SUPER.
Izolierband rastura,hehe...
ajd ni Rundek ni Marina Perazic nisu bili losi...hehe. smo umisljeni...
ne ne , ma zezam se. svi su bili predobri. fkt. e Marini Perazic svaka cast. Sve te njene pjesmice su mi usle u glavu i nemrem ih prestat pjevat... Program tvog kompjutera, lazljiva, soba 23..
Rundek i Marina su nas sve digli na noge za plesanje....
i onda na secer na kraju - Animatori. Tako sam se derala da mi je glas otiso. Tako sam plesala da su mi noge otpale skoro. Uzivala sam u 1. redu. Ovo necu nikad zaboravit.

Drugu vecer nisam bila. Morali smo na vlak. Hvala Haninim kumovima koji su nam pomogli u smjestaju u studenski dom. stvarno smo se super proveli.
evo slika sad.

za pocetak cijeli bend na pozornici.. :) bas smo slatki








evo jos slikica sa pozornice.













onda... Hana je jos pjevala i sa Rundekom :)





marina perazic. preluda. presmjesna. ma zakon je.






te sam slike pokupila sa ovog linka



a slikala sam ja jos par slicica... nis posebno. dosta smo se zurili pa sam uvjek zaboravljala fotic

ovo su jakov, cikara, tara i patricija



cure iz benda.. bez hane...



i za kraj.. nas vokal , najbolja prijateljica... slatkica :)





mislim da bi Hanin tata bio ponosan sad na Hanu a i na sve nas...

ukratko:
Trazim se. Nasla sam se. U nekim stvarima. Nekima to sto sam nasla u sebi neodgovara.

---------------------------------------------------

Don't hang on
nothing last forever
but the earth and sky
it slips away
and all your money want another minute buy!!



--------------------------------------------------

To je to. Ne trati vrijeme na lose stvari , mozda tuzne stvari iz proslosti. Gledaj u buducnost jer ces tek tako moci zivjeti svoj zivot.

Zapravo ona ne nestane dok je osoba, prema kojoj je nada usmjerena ,ziva. Nasa nada da ce osoba prezivjeti gusi se u tome da covjek ne prezivi. I mozda nam gusenje te nade nanosi toliku bol. Toliku bol, koja nam je nova, drugacija od obicnih boli i zato rane koje su nastale zbog smrti bliske osobe i dozivljavamo tako bolnima.

Negdje duboko u srcu ta bol ostane zarezana. I nikada ne zacjeli do kraja. Do kraja nase duse.

Jednu preljepu posvetu napisao je moj predragi prijatelj.







Bol

Prošlost je neizbrisiva,
neki trenutci ostaju
zauvjek urezani.
Ispod zvijezda,
teku sjajne suze.

Možda zbog snova,
zbog uspomena,
zbog osječaja,
zbog života.

I teku,
dok ne nestane i zadnja zvijezda,
dok ne nestane nase nebo,

i kad nestane nada jednostavno znamo da je ...

...kraj.


EDIT


Idem sutra na more. Samo da javim da me vjerojatno nece bit do jeseni.Idem uzivat na Pag. ( mozda napisem koji post u internet cafe-u)







Papa :*

Evo , ponoć je. Meni je dosadno i ne spava mi se. Jučer sam gledala Zvijezde pjevaju. NO nije to bitno. Pjevao je i Boris Novković. Bilo je par lijepih pjesmica u njegovu cast. Pa mi je doslo da napisem post o njemu. Njegov je zivot velik pa mislim da zasluzuje i puno vise od jednog posta.


vrijeme je da odam počast covjeku koji je zivio glazbu i cija je glazba zivot.

Đorđe Novković preminuo je 6.5.2007. u 64. godini zivota. Tokom svog zivota napisao je vise od 2500 pjesama. a vecina ih je poznata. npr. on je napisao onu pjesmu Koju smo svi ko klinci pjevali " tike tike tačke nema vise mačke" hehe. ili "druze tito mi ti se kunemo"! Bas nedavno prije smrti je imao 40 godisnjicu djelovanja.



Pobjednik je prvog hrvatskog izbora za Pjesmu Eurovizije sa skladbom "Don't Ever Cry" , a tokom karijere pobijedio je i na svim bitnim glazbenim festivalima na području bivše Jugoslavije. Godine 1985. dobio je najveće diskografsko priznanje "Zlatna ptica Jugotona" za milijun prodanih nosača zvuka, a 2000. godine dobio je i Zlatnu pticu Croatia Recordsa. Godine 1996. uručen mu je Porin za životno djelo.



Autor koji je nesumnjivo obilježio hrvatsku zabavnu glazbu 20. i 21. stoljeća. Sudjelovanjem u svojevremeno vrlo popularnom Story Supernova showu pokazao je da je otvoren za suradnju s mladfim izvođačima, za koje se zalagao do kraja karijere i života.

Don't ever cry

Tisuće snova dalekih, ruža u srcima zaspalih
Leptira tisuće šarenih, k'o duše nevinih

Osamnaest godina, moga Ivana
Moli za njega, pjesmo anđela

Don't ever cry, don't ever cry
Never say goodbye, never say goodbye
Don't ever cry, don't ever cry
Never say goodbye, never say goodbye

Osamnaest godina, moga Ivana
Moli za njega, pjesmo anđela

Mir daj nam ti, mir daj nam ti
Nebo ljubavi, nebo ljubavi
Mir daj nam ti, mir daj nam ti
Nebo ljubavi, nebo ljubavi

Don't ever cry, don't ever cry
Never say goodbye, never say goodbye
Don't ever cry, don't ever cry
Never say goodbye, never say goodbye

Don't ever cry, my Croatian sky




Pusa :***

Don't ever cry by Zvijezde pjevaju :/

hocu napisati nesto suvislo i normalno. no stvarno nemogu. neda mi se pisat postove. skola me muci.
da me stara pusti u francusku moram proc sa tih glupih 4 nekak.
neznam..zadnje vrijeme sakupljam dobre ocjene. i to na srecu.
neda mi se uciti. ponasam se ko da me briga za ocjene i za skolu. no nije tako.. stislo me.



previse mi se spava. i nis ne radim osim kaj spavam , jedem i gledam telku i idem u skolu. i vrijeme me ubija. al ovaj put ne proslost, nego buducnost. mislim proslost se ne zaboravlja. al buducnost, ne ona daleka nego ova bliska. za 3 tjedna nam je gotova skola. a meni kao da je to sve tek pocelo. ise. za 3 mjeseca cu biti vec 2 razred. 18.6 imam 16 godina. i to je puno. godine lete a ja nisam toga ni svjesna.



imala sam opet predstavu kao i prije godinu dana.
istu predstavu u istom kazalistu.
neznam zasto al prije me se to vise dojmilo, a sa tom cu istom prestavom nastupati u francuskoj.
bit ce lijepo. naravno ako prodem sa 4. kako mama kaze da moram.



razocarala sam se u neke osobe. i te ce iste osobe dobit batina. samo ih se morem docepat.
nene. nece dobt batine. no dobit ce takav pogled , pogled ce ih ubit.
i treba. ne kuzim kako to netko moze napraviti. ne kuzim. nemrem rec sta. al da je netko takva svinja. pa to jos nisam vidjela.
i to smo rjesili.

ja i prijateljstvo- super.
ljubav nije vrijedna spomena. jos malo pa cu biti razocarana u ljubav. vidim sta radi mojim prijateljima.
e ozbiljno kazem ovo. ljubav covjeka moze unistit. pokosit sve nade i ubit sve osjecaje pa cak i samu sebe.
sad vi mislite o tome. a ja idem nes drugo radit.
papa :* <3

za kraj cu stavit kornelijinu sliku.
jako ju volim makar se nepoznam bas najbolje. super je cura. korni, saljem ti pusu. :*

| 8 | Komentiraj | On/Off |

Post ;)

14.05.2007. - 16:34

da. nagovarali su me da napisem post.
evo obecala sam da cu ovaj vikend i evo pisem ga.

bila sam jucer u bugaloou i bilo je predobro bezobzira sto je bend bio tolko los da se nije mogo slusat.

ja , kata i ivana smo napravile blog. nekaj su se u razredu bunili jer smo napisali prezimena... oooo. mozda promjenimo adresu.

ok. sad ono sto sam zapravo dosla pisat.
Gardaland.Padova. Venecija. Jednostavnije Italija :)

ovako :

u busu smo se kika i ja puuno slikale.


i evo ga


ekipa iz snova hahahaha to je kod ulaza


vlak smrti. zapravo nije nis treasno. naprema blue tornada.


ulazak u bule tornado. isla sam na to 7 puta. prezakon je


ivana iz ketinog razreda je rekla da moram staviti ovu sliku. to je nekakva antena vec sam zaboravila kako ide.


cjeli jedan dio bio je samo za malu djecu. preslatko je to.


kupili smo velikog plišanog gardija. premeden je


bilo je jos super stvari koje nisam slikala. 4D, ljuljačka, slobodni pad, atlatida jos su mi bile najbolje.



pa hotel!!!


Arijan je bio glavna manekenka tu vecer.


Jelenc. Prava je ljepotica. Tarammmm( to je onaj zvuk)!


Kata je puno fotkala. Uhvatilo ju je :)


Ova mi je najjača. J


Nitko nije spavao. Naravno. Dobro mažda malo. Al ono zaspali smo ko kalde J
Sljedeci dan smo isli u Padovu.
Tamo nije nis posebno osim divne crkve Antuna Padovanskog. Crkva ima puno kula. Fora je.



Katina umjeticka fotografija. Hahhahahaha. Da.


Moja je bolja.hehe

Neko smo vrijeme bili u Padovi. Puno nas je jelo sladolede.

Arijan se posebno uzivio.


I bilo je nekih jos fora stvari tipa automat za cigarete.


Isli smo i u crkvu naseg covjeka. Crkva Leopolda Mandića


A ja i Katarina smo iskoristile priliku da se slikamo nabrzakaJ


Da.

Išli smo kasnije u šoping a bilo je slikanja u busu.

Kata i ja opet


Andrej i ja.
Na ovoj slici izgledasm smjesno.


Korni i ja


Moj anđeo


Ok. Poslje smo opet u hotelu. Drugu noć stvarno nismo spavali.
Ja barem. Nisam ni mogla. Pa speglali smu mi kosu. Evo vidite.

Prije.

Moje kovrčice.


Sredina.


I kako je izgladalo na kraju!!!!



Sljedeci dan smo bili u veneciji kako se vidi na zadnjoj slici.





Turisti


Jos mose se kanije vracali budom doma. Bilo je divno na izletu i nadam se da cemo ic i sljedece godine.



I bila mi je godisnjica bloga. Nisam napisala post. Steta. Mislila sam ali se nagomislalo puno stvari.

Idem se sad nac sa Hanom. Pusa :***

| 15 | Komentiraj | On/Off |

Titanic

27.04.2007. - 20:22

ponovo sam bolesna.
ponovno sam gledala titanik ;)



ponovno sam cmizdrila ko kisna godina na ljubavnu pricu koja je toliko predivna.


uglavnom. nedavno je bila godisnjica od kad je titanik potonuo na dno atlanskog oceana.
14. travnja 1912.
na brodu nije bilo dovoljno spasilačkih camaca. tek za polovicu, mozda i manje. a u brodove u koje stane 65 ljudi, stavljali su 20.
taj je dan umrlo oko 1000 ljudi.



Noć u kojoj je nestao titanik bila je spokojna i mirna.More je bilo mirno poput bare.
Zato se i nisu vidjele sante leda koje su bile ispred. Nisu se vidjele zato sto nije bilo valova koji bi se od nje odbijali.



Posada na titaniku krivo je reagirala kada su vidjeli santu. Oni su isli skrenuti titanik, tako da se santa izbjegne. Krivo su si izracunali, Brod je bio prevelik i pretezak da se u tako brzom roku okrene, s tim da se sporazumjeva da je isao punom parom.



Kazu da Titanik nebi potonuo da je udario ravno u santu. Tezina i brzina i nagon Titanika mogli su razbiti santu. No posada je oslucila zaokrenuti jer mozda nije bila svjesna da je brod toliko velik, a iz iskustva sa manjim brodovima su znali da se mora zaokrenut jer bi ih udarac u santu ubilo.Zato su mislili da ce uspjeti. No titanik je bio drugaciji u svemu od ostalih brodova. i se mozda znalo. Ali se nije osjetilo.

Titanik je udario sastrane broda u santu. Na pocetku je oceo tonuti pramac koji je povukao krmu u zrak. Zatim se brod prepolovljavao te krma opet pala u more dok je prednji dio tonuo. No nije se prepolovio do kraja pa je prednji dio opet povukao krmu. Krma se digla sve dok nije stajala okomito na more, te je tad tonula dok nije sasvim pala na dno antlantika.

Ljubavna prica svaki puta kada gledam taj film stvara suze na licu.
To je preljepa ljubavna prica koja govori o takvoj ljubavi koja ozivljava mrtvu dusu,uvenulo srce.
Evo slika koje ce i one koji su mozda zaboravili pricu navesti da se prisjete jer mi se neda prepricavati pricu koju svi na svijetu znaju.



Jedino sto cu reci je da je Rose Jacku dala obecanje da ce se spasiti i da je to napravila,makar je njega morala ostaviti mrtvog da i on potone sa titanikom,i makar je on bio covjek koji ju je spasio na sve nacine na koje covjek moze nekoga spasiti.





Obostrana ljubav je napobjediva. Zato zivite u ljubavi i uzivajte, ne mislite na vrijeme, jer i nepotopljiv brod moze potonuti, jer svaki dan moze biti zadnji.
pusa

| 18 | Komentiraj | On/Off |

another world inside

14.04.2007. - 22:33

sad kad su svi sretni mene hvata cudno stanje.
dozivljavam šokove.
više neke kriticne stvari ne primam neozbiljno,ne brinući o nicemu.
nekako mi to nepase. ne osjecam se ugodno. ni veselo. ni tuzno.
nemam razloga biti tuzna. barem opravdanog.
nisu se nakupile sitnice. a i da jesu,mene sitnice ne bole. sitnice su sitnice. one mi nista nemogu.



umorna sam od spavanja. sanjam neke cudne stvari.
sanjam cudne ljude u cudnom vremenu. uvijek je tako.
znam da su te stvari cudne makar se nesjecam sto sam sanjala kad se probudim.
mozda sam jednostavno ja cudna xD



obozavam svoje prijatelje. vecina ih je sada sretna. nezelim to kvariti. i ja sam sretna.
osmjeh je i dalje na mom licu. zašto nebi bio?
nenenene , ne glumim da sam sretna. nije to lazan, kiseli osmjeh.
moj je osmjeh uvijek pun vedrine.
bas onako iskren.




još me muči ta proslost koja nije bila puno bolja od sadasnjosti.
zapravo ne mislim tu nista usporedivat. sve je to divno. svaki dio na svoj nacin.
znate, kad te nesto muci, nesto ti nedostaje, ili osjecas neki osjecaj, nakon nekog vremena zaboravis na to. i onda, opet vidis to nesto ili nekoga i opet se sjetis tog osjecaja koji te mucio. i onda sve opet ispocetka. mozda i to mene najvise muci. mozda me muci to sto mi je previse stalo. to sto se previse brinem. i za stvari koje znam da su gotove
i za vremana za koja znam da su vec daleko iza mene.



'u mojoj glavi se svada stotina ljudi
nadam se da se ne cuje
a dijete u meni jos uvijek se cudi
kamo se to putuje'

Volim vas. Sve one koje mogu nazvati prijateljima.
pusa

| 15 | Komentiraj | On/Off |

idem na more :(

08.04.2007. - 11:48

toliko sam ih nagovarala da ne idem..
no NEEE... JA MORAM ICI..
prevelika je briga da me ostave..a vec su me ostavili 2 puta...
al dobro da idem jer mislim da bi se ja i buraz poklali da ostanemo sami doma...ugl. idem na Pag



uglavnom...bila sam bolesnaaa...
i bilo je poprilicno zabavno...da

danas je uskrs!!
pa SRETAN USKRS!!
weee...



kupila sam si nove starke...
super su mi...
nisam ih jos slikala..dobit cete sliku...zelene su..weeeehiiiiii


uglavnom...danas sam jela puno sunkice i jajca posvecena...
bili smo na misi...hana je imala luk i mi smo svi htijeli jesti...uh.. :)
nije bilo dovoljno ljudi...
valjda su spavali jer su jucer bili na nirvani..
ja nisam bila...nisam niti zeljela ici...
tako da...
nadam se da im je bilo lijepo :)
e idem sad mojoj velikoj familiji na rucak... uh...
ajde pusa ..
evo vam da me gledate dok me nema ;)

| 9 | Komentiraj | On/Off |

Već bjezi svjetlost od nas

26.03.2007. - 23:25

Zivot brzo prode da se pred boga dode

Da , 19.3 umro je frontmen grupe animatori i tajnik matice hrvatske Kresimir Blazevic.
On je bio legenda.
No ne samo to. Bio je otac moje najbolje prijateljice Hane.
On je tako vrhunski stvarao glazbu . Vrhunski pisao pjesme i skladao super melodije.



Rado bježim u svoj svemir
Bijelu sobu punu tihog zvuka
Doduše, pristajem na nemir
Na život prepun malih crnih rupa.

Ali ti sad znaš
Već bježi svjetlost od nas
I kamo ide, ne znamo ni mi
Ti ćeš prije naći put
Sigurna staza je tvoja
A ja smirit ću se već za dan il' dva.




Svijet je pun zlih ljudi. Zasto onda tako dobri ljudi odlaze? Zivot je tako prolazan. Nikad neznas sto se moze dogoditi u sljedecem trenutku. Krešo je prolazio svijeom, stvarao, odlazio od osobe do osobe i širio srecu, sirio svoje teorije.
Gradio je svoj zivot, gradio je i svoju buducnost a za to koristio svoju proslost. Gradio je i svoju vjecnost, kroz pjesme koje ce zauvjek ostati tu, i kroz svoju knjigu Ostat cu mlad.



Kao ogledala, malo zamagljena
Moje oci, moje oci
Kao ogledala, malo zamagljena
Moje oci, moje oci
Moje oci.

Kada pogledas me, vidim sebe u njima
I mnogo ljudi kraj sebe, vidim isto u njima
Ne napustaj me, preslab sam da prezivim sve sam
Jer isto su ...

Kao ogledala



Kroz zivot i on je dolazio na prepreke. Imao je tumor na mozgu. Zato je morao stati sa pjevackom karierom i pustiti Animatore. No on je bio jak. Izljecio se, donekle. i opet krenuo graditi svoju osobnost. Nastavio je graditi ono sto zapoceo. Nastavio je graditi sebe u vjecnosti.



Ne zanosim se bajkama
Ne sanjam o carstvima
I znam da prolazi sve
Al' u srcu nesto ostaje.

Ostat cu mlad ovaj trenutak sad
Neka bude vjecnost
Zagrli me i svi drugovi su tu
Zaboravi na vrijeme.

I imam vjeru u ljude
I imam vjeru u sebe
I kad si pokraj mene ti
Znam da mogu napraviti sve.

I ostat cu mlad, zauvijek mlad
Ostat cu mlad
I ostat cu mlad, zauvijek mlad

Ostat cu mlad ovaj trenutak sad
Neka bude vjecnost
Zagrli me i svi drugovi su tu
Zaboravi na vrijeme.




Volio je izazove , neispitana podrucja.
Otisao je od nas, napustio svoju suprugu i djete zbog zog crnog tunela u kojem je vidio svijetlo.
Slijedio je svijetlo , otiso od nas.. ali tako je zapoceo drugi zevot. Onaj koji mi nepoznajemo.
Jedino sta znam je to da je otisao od nas, Zauvjek.



No on ce zauvjek ostati mlad u nasim srcima. U nasem sjecanju.
Uvijek cemo osjecati to postovanje i to divljenje prema tako velikoj osobi kao sto je bio KREŠIMIR BLAŽEVIĆ!!!


Dok lezim cjeli dan u sjeni

| 19 | Komentiraj | On/Off |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.